Dvorac Nova Kraljevica, Frankopan - Kraljevica | web portal turističke zajednice


14°
17°Max
13°Min
Real feel: 12°
Vlažnost: 72% Tlak: 1012 hPa Vjetar: 20.2 km/h (J)
Sri
15°
12°
Čet
15°
12°
 
Go to content

Main menu:

Dvorac Nova Kraljevica, Frankopan

ŠTO POSJETITI

Da bismo razumjeli nastanak i nesretnu sudbinu dvaju kraljevičkih dvoraca moramo ukratko ispričati priču o dvjema najznačajnijim hrvatskih velikaškim obiteljima, Zrinskima i Frankopanima. Frankopani, poznati i kao „knezovi krčki“, izdižu se krajem srednjeg vijeka iznad ostalih narodnih vladara te se za vrijeme Nikole IV. koji uspijeva objediniti sva obiteljska imanja uzdižu do banske časti. Kneževsku titulu i dodatak de Frangepanibus koji kasnije prelazi u oblik Frankopan sugerirajući kontinuitet rimske obitelji, priznaje kralj Sigismund 1434. godine, a Venecija 1454. Za vrijeme Nikole IV. i njegovih nasljednika, njihovi posjedi se sve više šire tako da dopiru sve do Ozlja, a obitelj postaje priznata  u Europi, ženeći se s predstavnicima poznatih europskih velikaških obitelji. Kraljevica kao i cijeli ovaj kraj pripada Frankopanima, pa su na ovom području brojni njihovi dvorci. Tijekom 16. stoljeća snaga Frankopana pomalo slabi, a njihovo mjesto zauzima druga hrvatska velikaška obitelj, bribirski knezovi Šubići, kasnije po gradu Zrinu prozvana Zrinski. Te dvije obitelji su u stalnim sukobima i malo pomalo Zrinski preuzimaju frankopanske krajeve pa time i ovaj dio Primorja s Kraljevicom. Nakon nesretne (ili smišljene, u svakom slučaju pod sumnjivim okolnostima) smrti bana Nikole Zrinskog i diobe njegova imanja između dvojice braće, knez Petar Zrinski 1649. godine dobiva u nasljeđe i Kraljevicu. U njoj zatiče stari dvorac kojeg rekonstruira i dograđuje, a istovremeno zida i potpuno novi veliki rezidencijalni dvorac na poluotoku na ulazu u Bakarski zaljev, i sam ga naziva Novom Kraljevicom (Frankopan je kasnije pučki naziv za dvorac). Izdigavši se s vremenom iznad uskih plemićkih interesa, a pritisnuti istim nevoljama s bečkim dvorom, u obiteljima pomalo sazrijeva nacionalni hrvatski duh (dakako, ne u današnjem smislu, kako je oblikovan u devetnaestom stoljeću), a svjesni svoje snage i dobrih veza u Europi, obitelji se počinju ujedinjavati u svojoj borbi za neovisnost od Austrijske krune. Dokaz tog zbližavanja je ženidba Petra Zrinskog s Katarinom, sestrom Frana Krste Frankopana 1641. godine. No, koliko je Nikola Zrinski znao mudro i strpljivo voditi borbu protiv Beča, toliko Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan nisu bili toliko vješti te njihova urota biva otkrivena, a oni na prijevaru odvedeni u Austriju gdje 1671. godine bivaju pogubljeni u Bečkom Novom Mestu. Još za vrijeme njihovog tamnovanja 1670. godine, austrijski su kapetani i vojskovođe do temelja opljačkali sva imanja Zrinskih i Frankopana, pa tako i Kraljevicu. Austrija šalje komisiju u zapljenu dvoraca 23. lipnja 1670. godine no po njihovom opisu Kraljevica je već bila potpuno uništena i opljačkana. Danas su oba dvorca kao i oltarna slika Sv. Nikole spomenici kulture nacionalnog značenja.

Fotogalerija dvorca Frankopan

Dvorac je građen s osnovom kasnorenesansne utvrde, ali s mnoštvo baroknih detalja. Graditelj dvorca nije poznat, ali se prema gospodarskim i političkim vezama kneza Petra Zrinskog, može zaključiti da su mu glavni graditelji bili venecijanci. Dvorac se sastoji od suterena u kojemu su bila smještena skladišta, te prizemlja i prvog kata koji okružuju prekrasan atrij (drugi kat je naknadno dodan). Iako dvorac izvana izgleda kao utvrda, on nije građen sa tom svrhom, jer tada na ovom području i nije bilo potrebe za jačom utvrdom, već je po svim unutarnjim značajkama izgrađen kao rezidencijalni dvorac. Bio je izuzetno bogato opremljen, obložen crnim i bijelim mramorom (od čega su ostala samo dva dovratnika na prvom katu i veličanstveni kamin u prizemlju iz crnog mramora). Zidovi su bili ukrašeni pozlaćenom kožom te mnogim slikama i skulpturama. U atriju u vidljivi još djelovi toga sjaja a to su prekrasni jonski kapiteli na arkadama kata, ulazni portal na stubištu koje vodi na prvi kat te barokno grlo šterne s dvogrbom obitelji Zrinskih i Frankopana, jedinim takvim zabilježenim. Priča se da je dvorac zamišljen kao prijestolnica Hrvatske po odcjepljenju od Beča. Ta priča svakako nije potvrđena, ali nameće se kao jedini razlog njegove gradnje u takvom bogatom obliku, pored netom završenog drugog u centru Kraljevice. Legenda kaže da je urota skovana baš u ovom dvorcu, no činjenica je da je ona planirana znatno prije. Postavši vlasništvo prvo Ugarske, pa potom i Austrijske komore dvorac je dalje služio u mnoge, uglavnom neprimjerene svrhe. Na razmeđu između sedamnaestog i osamnaestog stoljeća služio je kao tamnica i vojarna. Za vrijeme Francuske vladavine ovim krajevima, 1809.- 1813. godine, Dvorac služi kao vojarna francuskim vojnicima. Nakon njihova odlaska, točnije 1881. u Dvorcu se organizira bolnica za „škrljevačke“ bolesti, tj. sifilis, kojeg su u ove krajeve donijeli mornari (nemojmo zaboraviti da je Kraljevica od 1729. godine kraljevska austrijska luka). Istovremeno, u bolnici se liječe i druge zarazne bolesti poput kolere, tifusa i sl. Ukupno je u njoj liječeno preko 14000 bolesnika. Bolnica se zatvara 1859. godine, s time da je ponovno djelovala od 1871.- 1875. godine. U međuvremenu i nakon toga dvorac ostaje prazan do 1882. godine kada su ga kupile sestre milosrdnice s namjerom da ga urede, no već iduće godine one ga prodaju isusovcima koji su, nakon što su prognani iz Italije došli u ove krajeve. Oni su u njega prenijeli svoj novicijat, a za vrijeme njihova boravka, Dvorac doživljava novi procvat. Isusovci dograđuju drugi kat, nadozidavaju kule s krunom, prema ukusu tadašnjeg vremena (ranije je Dvorac imao stožaste kule), dograđuju kapelu za službu za puk, koji nije smio ulaziti u samostan, te zatvaraju prvi kat raznobojnim staklima u šetnicu (kasnije su ta stakla prenesena u dvorac Bosiljevo). U dvorcu se obrazuju mladi redovnici učeći pored teologije i filozofiju s logikom, dijalektikom, metafizikom, kozmologijom, psihologijom  i etikom, latinski, grčki, talijanski i narodni hrvatski jezik i literaturu, zatim  matematiku, algebru, geometriju, mehaniku, kemiju, fiziku, prirodopis i povijest. Godine 1886. bilo ih je čak 117, no već 1894. napuštaju Dvorac i vraćaju se u Italiju. Tada Dvorac opet ostaje napušten, no početkom stoljeća u njemu se nakratko organizira učiteljska škola, a za vrijeme prvoga svjetskog rata dvorac ponovno postaje bolnicom. Nakon rata u dvorcu je vojarna jugoslavenske, pa potom talijanske i njemačke vojske za vrijeme drugog svjetskog rata. Od tada do 1990. kreću njegovi sretniji dani. S namjerom pridobivanja pažnje javnosti, medija i državnih vlasti, organizira se niz kulturnih priredbi pod imenom „Ljeto u Frankopanu“, tijekom kojih gostuju eminentni hrvatski glazbenici, dramski umjetnici i slikari. U prizemlju se za te potrebe uređuje galerija Ana Katarina. Mnogi proslavljeni umjetnici ističu iznimna akustična svojstva atrija, smatrajući ga najboljim otvorenim prostorom u Hrvatskoj te izvanredne scenske predispozicije prostora te izuzetan ambijent galerije. Grad Kraljevica, Županija Primorsko- goranska i Republika Hrvatska prepoznaju vrijednost zdanja i značaj ovog dvorca u povijesti Hrvatske te počinje njegova materijalna obnova koja izliskuje mnogo novaca, no iz godine u godinu sve su vidljiviji rezultati s nadom da će Nova Kraljevica- Frankopan uskoro zasjati u punom sjaju postajući ishodište za nove duhovne vrijednosti. Do sada je u potpunosti obnovljen krov i međukatna konstrukcija između drugog i trećeg kata, jedna kula, u prizemlju su uređeni atelje i galerija, prostor buduće zavičajne zbirke, restoran, poslovni prostori, turističko informativni centar i javne sanitarije. Na katu je uređen prostor pjevačkog društva i nekoliko udruga, a u suterenu i na drugom katu se planira uređenje Hrvatske kuće vina. Izrađen je detaljni konzervatorski snimak, povijesna studija te idejno konzervatorsko rješenje prema kojemu bi dvorac trebao biti multifunkcionalni prostor s kulturnim, multimedijalnim, poslovnim, ugostiteljskim i društvenim sadržajima.

 
Adria guide
Back to content | Back to main menu